Evo nas i na ovogodišnjem 10. jubilarnom izletu KPD-a. Iako je prognoza nastavak toplotnog udara, to nije obeshrabrilo 12 KPD-ovca da se okušaju u još jednom izletu i to u Slavoniji. Ovo je ujedno bio prvi potpuno samostalni izlet našoj Neri kao vodičici [Bravo!], a dodatno i prvi izlet s KPD-om dvjema novim članicama, Luciji i Ani [Dobro nam došle!].
Planina Krndija tvori zajedno s Papukom i Psunjem najstarije dijelove tzv. Slavonskih planina, a ujedno i najstarije stijene koje nalazimo u Hrvatskoj. Najviši vrh Krndije je Kapavac i visok je 792 metara. Vrh je, kao i cijela planina, šumovit, a na njemu se nalazi izdaleka uočljiv televizijski odašiljač. E sad, na nekim mjestima vrh je označen imenom Kapavac, negdje Kapovac -> sve u svemu govorimo o istom vrhu.
Prije nego krenusmo uvodno nam je naša vodičica dala par riječi o današnjoj turi na kojoj ćemo posjetiti dva vrha, već spomenuti Kapavac te Petrov vrh [ne onaj na Papuku, već Krndiji]. Baš su zbunjujući ti vrhovi na Krndiji 😊 špricamo se sprejevima protiv komaraca, zaštitom od sunca i oboružani oblakom oko nas krećemo laganini…
Staza danas ne bi trebala biti teška, ali uz temperaturu preko 30C već u 10:00 sam početak je težak i kreću gunđanja [moramo priznati da su se u ovom dijelu i nove članice savršeno uklopile 😊]. Naime, početak je bio po makadamu na suncu pa se svaki korak činio beskonačnim, ali ubrzo ulazimo u šumoviti dio…
S noge na nogu pomalo smo napredovali, nismo se žurili jer ionako smo imali vremena.
Naime, dio staze smo morali i skratiti jer je naša vodičica bila u izvidnici prije dva tjedna i naišla na odrone na nekim dijelovima pa je malo prilagodila stazu… nismo se bunili 😊 Svaki i najmanji vjetar nam je bio pravo osvježenje, a naj hit je bila klima oko vrata [eto i to postoji 😊]
Srećom relativno brzo smo ugledali i glavni orijentir vrha – televizijski odašiljač pa smo vodičicu poštedjeli svako malo pitanja „Koliko još?“
I tako kroz nekih sat vremena došli smo i do prvog vrha gdje smo:
Uživali u pogledu s najvišeg vrha Krndije odnosno piramide na Kapavcu
§Zajedno se poslikali na piramidi
Žigove polupali
§KPD naljepnicu nalijepili [nek’ se zna da smo bili 😊]
§Te se povukli u hlad i zasluženo okrijepili
Nakon kraćeg odmora krećemo dalje, idemo u pohod na sljedeći vrh: Petrov vrh
Sat vremena, čisto prihvatljivo [sad smo već na 35C stupnjeva u šumi! Uf]
U dobrom društvu, brzo prođe vrijeme, ima se snage i volje za sve i evo nas za čas i na Petrovom vrhu.
Dok dio ekipe iskorištava priliku za odmoriti, dio bilježi žigove u naše dnevnike….
OK, to je to od penjanja! Nema više uspona, možda tu i tamo sitno gore pa dolje, ali samo da nas malo podsjeti da smo ipak došli planinariti 😊
Sad do automobila, odjavljujemo službeni dio izleta i idemo pravac Jezero Orahovica.
Od jezera šumskim putem kreće poučna staza do srednjovjekovnog grada Ružica grad. Odlučili smo si malo dati gušta, okrijepiti se uz jezero, a neki i u jezeru pa onda za kraj obići još Ružica grad.
Planovi su jedno, a realizacija drugo pa je dio ekipe zapeo na „još jedna pa idemo ili dvije pa ne idemo?“ 😊
Ipak bilo je ekipe zahvaljujući kojoj možemo u nastavku vidjeti ljepotu jednog od najvećih i najbolje očuvanih srednjovjekovnih plemićkih gradova u Hrvatskoj. Grad zauzima hrbat visine 378 m i rasprostire se na površini od 800 m2, a zaštićen je kao spomenik nulte kategorije.
Pomalo okupili smo se ponovo i iako bi rado još malo guštali uz jezero i hladno piće, krenula je glad, a prioriteti se znaju 😊 I tako smo se uputili u nastavak naše današnje avanture, slavonsku kuću s prekrasnim pogledom što je lijepo zaokružilo doživljaj na kraju dana.. život je lijep!
Dubravka Vrkljan
Posted at 14:36h, 19 srpnja❤️❤️❤️