25 svi 9. IZLET 2022 – DINARA (dvodnevni)
Prvi dan – Vrh Hrvatske Dinara/Sinjal (1831)
U ranim jutarnjim satima krećemo smo iz raznih krajeva Lijepe nam naše i okupljamo se na kavi u Kninu.
Formiramo kolonu i krećemo na put prema vrhu, kroz prozore sa strahopoštovanjem gledamo Dinaru i pjevušimo si „Šta je meni ovo trebalooo…“
U Glavašu (550 m), kompletiramo opremu i pažljivo slušamo upute naših vodiča, Tarika i Domagoja.
Eto nas, mladi i naivni krećemo prema vrhu.
Prolazimo pokraj ruševine utvrde Glavaš odnosno Dinarić (15. st.)
Kažu da je Dinara još uvijek poprilično divlja planina u kojoj se može sresti raznorazne životinje poput: vuka, lisice, čaglja, lasice, kune, medvjeda, risa, divljeg vepra, divokoze, srne i raznih zmija.
Od svega navedenog mi nailazimo samo na nju, koja pozdravlja siktanjem.
Vrućina i sparina, nema ni traga čuvenog vjetra s Dinare, imamo osjećaj kao da se probijamo kroz Amazonsku prašumu.
Nemilosrdna divljina čini svoje i nažalost opraštamo se od jedne KPD-ovke.
(o.a.) Nije tako crno budući da ide na hladnu pivu, a mi po suncu nastavljamo prema vrhu 😃
Nastavljamo dalje i okrepu pronalazimo kod izvora Gornji bunar (1000 m).
Osim potrebnog osvježenja, dobivamo i novog člana ekipe.
Pridružuje nam se Toni iz Trilja kojega ovim putem pozdravljamo 👋
Nastavljamo put prema planinarskom skloništu Martinova košara (1300m), u daljini se naziru neki ružićasti obrisi.
Ispostavlja se da iza ružičastih obrisa stoji naša izvidnička ekipa, obitelj Validžić i njihov vjeran pas Marley.
Približavamo se vrhu a Peručko jezero nas i dalje prati u stopu.
Nakon simboličnih 6 sati hodanja evo nas na vrhu (1831m)
Nekoliko minuta kasnije evo nas opet u Glavašu
Nakon 10 sati i 16 km planinarenja, 32 000 koraka i 5000 potrošenih kalorija slijedi nagrada.
Oj živote, robijo, đaba smo topili ove kalorije.
Klopa je bila odlična, a za drugi put molim band i kolače pa da bude kao u svatovima 😀
Hvala svima na nezaboravnom danu uz odličnu ekipu.
Citati:
Mama Validžić negdje blizu vrha pita: „Možeš?“
A kćerka odgovara: „A šta ću, moram“
Osvrt prvog dana by Vlaško
DRUGI dan – VRELO CETINE, SLAP KRČIĆ, BAŠKE OŠTARIJE
DRUGI dan – VRELO CETINE, SLAP KRČIĆ, BAŠKE OŠTARIJE
Nakon laganog izleta na vrh Dinare 😊 ekipa KPD-a se uputila na izlet turistički/edukativnog karaktera. Prvi na repertoaru nam je bio izvor Cetine jednom riječi „Veličanstven“, Izvor koji se naziva još i „Okom Dalmacije“ cca. 115 m dubok (dublje nisu išli jer bi probili na izvor u Sloveniji). Nadam se da nema slovenaca u grupi…
Voda je idealna za dobivanje ozeblina prvog stupnja hladniju vodu u životu nisam vidio Xd 😊, prvi put sam osjetio da voda može boliti. Hrabri su izdržali punu minutu namakanja stopala u vodu koja je cca. 5 °. P. S. Ines je na kraju završila također u vodi 😊
Najhrabriji su se usudili i malo bućnuti u ledenoj vodi, svaka čast na hrabrosti…
Zna se da je vegetacija i ekološki sustav pun života kada je puno leptira na okupu.
Slijedeća na redu je bila Crkva Sv. Spasa. Prekrasna ruševna crkva iz 9. stoljeća za vrijeme vladavine kneza Branimira. Crkvu je podigao “cetinski župan Gastika (Gostiha)” u sjećanje na svoju majku i svoje sinove kako je zabilježeno na pronađenim ulomcima oltarne ograde.
KPD sa vodičima (Tarik i Domagoj) unutar same Crkve gdje obitavao i ban Branimir.
Na putu prema slapu smo sreli i domaće životinje (Krave) i gledali kako bi rekli francuzi kako „kravatravupase“ iako su neki vidjeli i (Majmune) dan prije na Dinari 😊 foto dokaz ne postoji…
Nakon obilaska crkve ekipa se uputila na osvježenje pod dno slapa Krčić. Slap je visok samo 22 m ali po ljepoti može parirati Niagarinim slapovima.
Legenda kaže da ako prođeš ispod duge promijeniš spol. Tako da se neću čuditi ako se na slijedećim izletu umjesto „FIće“ pojavi neka „Filipa“ 😊
Šalu nastranu ipak smo mi ozbiljno planinarsko društvo pa smo se nakon slapova Niagare ovaj Kričića uputili u Knin na kavu kod „Štefa i Jože“, tamo su trajali pregovori za gdje ići na klopu.
Dovoljno za reći da je prije završio dejtonski sporazum nego da smo se mi dogovorili gdje klopati tako da je odabir nakraju pao na hostel u Baškoj Oštariji. Nakon dogovora ekipa je pobjegla brže nego zec u šumu…neki su otišli na krivu stranu, neki stali na prvoj benzinskoj ali smo naposlijetku svi došli u Bašku Oštariju skoro u isto vrijeme plus-minus sat vremena 😊.
Dolaskom u Bašku Oštariju lijepo smo se najeli…Klopa je vrhunska, pohvala konobaru koji mi je svaki put donesao različitu pivu a naručio sam isto svaki put…
Napunili baterije za odlazak na siranu, koja je normalno na brijegu 😉
I tako je završio naš izletić na Dinaru, hvala svima na čitanju ovog osvrta i veselim se idućim izletima sa najboljom ekipom.
Osvrt by Stjepan
Vlaško i Štef napravili ste odličan osvrt, bravo i hvala!
Dodat ću samo još par komentara kako je izlet izgledao iz moje perspektive.
Rekli smo da toleriramo 10% gubitaka na izletu tako da kada uvrstimo pravila zaokruživanja realno mogli smo se vratiti s dvoje ljudi manje i bili bi u toj toleranciji. Mislim da imamo optimalnu stopu shrinkigea 🙂
Ja sam prva bila down i to već nakon cca 45 minuta. Ne odustajem lako i ovo mi je bilo prvo odustajanje, neopisivo mi je žao zbog toga, ali svakako mislim da je bila dobra odluka. Bila je neopisiva vrućina, sparina i zvizdan, tek smo krenuli i pri pomisli koliko nas još čeka i da na vrhu nema hladne pive mislim da je odluka bila opravdana, klasična planinarska – idem ja na hladnu pivu, a vi se penjite 🙂
U jednom trenutku su me nazvali i rekli
“another man down, čekaj nas s pivom“
Ja sam došla ranije nego što su rekli da će biti u Glavašu.
Naravno, oni su stali putem, kuhali kavu, gledali majmune i žirafe, ono đava prišu odnija, nek ova čeka, mi ćemo pomalo..
U jednom trenutku se dvoje ljudi spustilo, a iza njih se čuju glasovi kao da se spušta velika grupa ljudi, procjena mi je da ih ima minimalno 10ak. Kad ono Mirna i Tarik.
E sada, ovo su Mirna i Tarik kada su se vratili. Mirni je pozlilo jer je kao dobila sunčanicu i naravno vodič ju je morao vratiti nazad:
E sad vi meni recite jel Mirna izgleda da joj nije dobro, da joj je pozlilo? Veću muljažu od ove nisam vidjela…
Tek kasnije su mi se kockice malo posložile, Tarik je mene pitao jel se treba vratiti sa mnom do Glavaša ili mogu sama, a poslije se vratio s Mirnom.
Zaključak mi je da je u biti Tarik odustao i da je samo tražio dobar izgovor da se vrati u neki debeli lad i da ima nešto hladno u rukama.
Naravno da su imali i par mudrih misli:
Tarik “moja sunčanica ima sunčanicu“
Mirna: “moja sunčanica se sunča“
Osim majmuna i žirafa vidjeli su i slonove na Dinari. Mirna je u Glavašu vidjela neku mačku koja je išla lijevo desno, najprije je kao bila siva, a poslije je vidjela i bijelu..
Uglavnom, po ovome Dinara nudi kojekakve prizore koje teško da na jednom prostoru istovremeno možete vidjeti.
Što je najbolje većina njih nije niti izgledala umorno kada smo bili na klopi, drugi dan je bilo malo tragova umora, ali to je zbog vode koju su pili do kasno u noć nakon Dinare.
Za sve hrabre KPD-ovce koji su se usudili ići na Dinaru i koje je Dinara osvojila (na ovaj ili onaj način) jedno veliko B R A V O, svaka čast!
Sada mogu reći da mi je bilo zadovoljstvo organizirati ovaj najzahtjevniji izlet!
Tarik i Domagoj su se preko vikenda i pridružili KPD ekipi tako da je KPD bogatiji sa dva nova odlična i izvrsna člana i vodiča, a Tarik i Domagoj su bogatiji s novom ekipom.
Više slika možete pronaći na našem Google albumu.
Objave naravno na našim profilima, na Instagramu i Facebooku.
Zanimljiv video sa izleta možete vidjeti na našem TikTok kanalu.
Dinko Crkvenac
Posted at 11:16h, 25 svibnjaBravo momci, dobar osvrt.
Posebna pohvala Ines koja je sve dobro organizirala i žrtvovala svoj uspon da bi nas dočekala s pivom u Glavašu!
Priznanje za ustrajnost i hrabrost zaslužuje Mirna, Usprkos pehu sa suncem skoro je dohvatila vrh a i vratila se dolje (na nogama) i sa smješkom. Naravno i Tarik i Domagoj su odradili odličan vodički posao, pomogao je i Toni kad je zarrebalo.
Tarik Sedić
Posted at 15:20h, 25 svibnjaTop osvrt pogotovo Inesin 🤣🤣 svaka čast!