Bili smo na izletu na V.Kobiljak i Medviđak, granično područje Gorskog kotara i Primorja koje je nekoć, a čini se po „markacijama“ i sada, bilo poznato stanište medvjeda. Kao i ostali KPD-ovi izleti bila je to kombinacija smijeha, dobrog društva i izazova. A na medvjede ćemo se još vratiti…
Autima smo stigli do 750m n/m visine, pa nam se činilo da će izlet biti jedan od lakših, a tako je pisalo i u mailu…poslije smo se uvjerili da mailovi baš i nisu potpuno točni?? Parkirali smo ih na početku šume gdje je pisalo da je područje pod vidonadzorom (možda je čudno, ali tako je pisalo, a tada smo još vjerovali pisanim tragovima..) i uz Goranovo vodstvo krenuli hrabro u šumu. Kasnije ćete shvatiti zašto nam je bila potrebna hrabrost.
Dakle, za početak smo odradili zagrijavanje. Nismo kao obično pojurili prema vrhu, već smo malo ispitali teren. Priroda Kobiljaka i Medviđaka je netaknuta i čarobna, kao iz bajke.
Toliko netaknuta da bi nam i mačete bile dobro došle pri krčenju puta. A ugledavši kućicu na 1.000m n/m , netko je ugledao i kako se dimi sa ognjišta i bakicu na vratima. Malo smo ubrzali…. i stigli do početka uspona na Veliki Kobiljak. Putem nas je razveselilo srce 😊
V. Kobiljak sa svojih 1.119m je pružio lijep pogled na more i Kvarner i priliku da nazdravimo Silvijinom aronijom.
Nakon silaska, nova prilika da iskažemo hrabrost, ovaj puta pri susretu sa ogromnim paukom, koji jede ose i tko zna što još.
Marko nas je malo umirio sa šakom šumskih jagoda, a ubrzo smo svi postali jako vješti u branju.
Od izazova još treba spomenuti mnoštvo trupaca preprečenih na stazi, koje smo naravno bez problema prelazili… ispod, iznad, s ruksacima, pa raščiščavanje kamenja sa staze…
Medvjedi su baš dobro označili stazu, tako da smo i na njih stalno mislili. Cijelo područje Medviđaka i Kobiljaka, (pra)šuma, kamenje i cvjetne livade su posebno lijepi, a prizori oduzimaju dah.
Uspon na Medviđak je bio žešči izazov, ali i njega smo savladali brz gubitaka. Putem nas je vodila misao na pivu i teranino kojeg je još trebalo probati, pa je i to malo pomoglo. Naše istančane nosnice su odmah prepoznale i mirise divljeg origana i ostalih ljekovitih biljaka uz stazu…
Sve na izletu je bilo dobro, pozitivno i opuštajuće, pa i duga šetnja po makdamskom putu natrag do automobila.
KPDovci planinari su se učas pretvorili u navijače i požurili na klopu i tekmu (koja baš i nije najsretnije završila).
Osvrt by Alenka Crkvenac
Hvala našem Goranu jer nas je odveo na još jedan predivan izlet!
No Comments