Dan mi nije krenuo svojim tijekom, drama se događa, već u startu, panični zov, gdje sam i obilježen kao kašnjenje, iako unutar petnaest minuta…mene su drukčije učili…
I tako smo krenuli iz Zagreba, svatko sa svojim izabranim autima i hitamo na okupljanje za kavu, gdje drugo na Vratima Jadrana.
Usput poziv od organizatora Dinka, provjera brojnosti i spremnosti i stižemo na vrijeme za kavu i okrepu u Mc donaldsu.
E, tu drugi šok, posluga kasni, vrijeme prolazi i kad napokon stiže, novi šok i pitam se otkud Ameri toliko gojazni pored mikroskopskih porcija…
Idemo dalje i napokon smo ispred planinarskog doma Poklon.
Tu smo se prebrojili, utvrdili brojno stanje, uvodne riječi vodiča Gorana, ukupna staza 15 km i traje pet sati..a na kraju sat mi pokazuje nešto duži put.., vrijeme okvirno.
Na prozivci 17 odabranika, za mene jedno novo lice, tad još nepoznato, ali za kasniju priču bitan čimbenik prepoznatljivog jasnog i naglašenog glasa i osmijeha.
Tu je još obitelj koja duže vremena se nije dala vidjeti, poput pjesme Prljavaca “S vremena na vrijeme”. Sad su se iskazali u punom broju i današnje druženje sve više liči na međuobiteljsko, lijep primjer i pokazatelj i u kojem pravcu ovo društvo treba da se razvija
I tako smo se pokrenuli..
Broj 17 nije zanemariv, ali po težini staze ipak premali za brojnost KPD-a.
No Comments